Pozivom na Zeleni telefon Udruge Sunce uočeno je da su građani često suočeni s ilegalnim deponiranjem građevinskog otpada. Čest je slučaj da se deponiranje vrši na parcelama u privatnom vlasništvu prijavitelja ili da je u njihovoj blizini što im narušava kvalitetu okoliša u kojem žive.
Procijenjeno je da u Hrvatskoj godišnje nastane oko 2.600,000 tona građevnog otpada. Količine ove vrste otpada su u stalnom porastu, a nakon grada Zagreba po količinama na drugom mjestu je Splitsko-dalmatinska županija 138.865,62 tona građevinskog otpada. Činjenica je da gotovo polovica završi na odlagalištima komunalnog otpada iako se ponovno može upotrijebiti čak 80 posto te količine. Za sada se ukupno reciklira samo 7 posto, dok se 11 posto izdvoji kao sekundarna sirovina. Nakon razdvajanja građevnog otpada, 80% se može preradom ponovno iskoristiti. Većina tvrtki nakon radova ne razdvaja zemlju od betona, cigle, armature.
I na divljim odlagalištima prevladava građevni otpad, u pojedinim gradovima i općinama s udjelom višim od 80 posto jer se radi o slaboj kontroli i nekažnjavanju posjednika građevnog otpada, a to može biti vlasnik, investitor ili izvođač koji je dužan snositi sve troškove gospodarenja građevnim otpadom. Problem zbrinjavanje građevinskog otpada regulira Pravilnik o gospodarenju građevnim otpadom kojeg je u travnju 2008. godine donijelo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Pravilnikom je utvrđeni šestomjesečni rok u kojemu su županije i Grad Zagreb trebali odrediti lokacije za gospodarenje građevnim otpadom na svom području, a posjednik otpada dužan je osigurati uvjete za njegovo odvojeno skupljanje i privremeno skladištenje. Ovim pravilnikom želi uspostaviti sustav koji bi osigurao da se 80 posto građevnog otpada reciklira.
Situacija na terenu pokazuje da pravilnik još nije zaživio i da se zbog lošeg gospodarenja otpadom višestruko gube novci jer se on deponira, a ne reciklira odnosno drobljenjem otpadnog građevinskog materijala dobiva se šljunak koji je puno jeftiniji od onoga iz kamenoloma, a može se koristiti za nasipavanje putova, postavljenje posteljice infrastrukture u kanalima i betoniranje.
U svibnju 2009. pitali smo Upravni odjel za zaštitu okoliša ova pitanja:
Koliko je odjel izdao dozvola za gospodarenje građevnim otpadom odnosno koncesiju?
Da li i koliko reciklažnih dvorišta u županiji funkcionira u prikupljanju građevinskog otpada?
Ne ukazuje li velik broj ilegalnih odlagališta građevinskog otpada u županiji na činjenicu da unatoč Zakonima i podzakonskim propisima, prostornim planovima i koncesijama, stvari ipak ne funkcioniraju kako treba?
Koji se po njihovom mišljenju glavni problemi u svezi otpada, te imaju li izračun koliko RH odnosno županija godišnje gubi novca zbog lošeg gospodarenja otpadom?
Dobili smo samo općenite odgovore tako da ne znamo kada će se u Splitsko-dalmatinskoj županiji zaživiti odredbe Pravilnika o gospodarenju građevnim otpadom (NN 38/08)