1) Po svojoj definiciji buka se smatra javno-zdravstvenim i ekološkim problemom i izazovom. Zaštitu od buke obvezni su provoditi tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti (čl.4., Zakon o zaštiti od buke).

2) Možete nazvati nadležnu Sanitarnu inspekciju koja je ovlaštena za mjerenje buke (mjeri se prekoračivanje buke koja dopire iz prijavljenog objekta, prema granicama propisanim Zakonom o zaštiti od buke i Pravilnikom o najvišoj dopuštenoj razini buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave).

3) Nazvati nadležnu policijsku upravu, koja je nadležna za podnošenje optužnih prijedloga za prekršaje iz područja Zakona o zaštiti od buke. Buka okoliša se prema ovom zakonu opisuje kao neželjan ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvna ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš (čl. 2., Zakon o zaštiti od buke).

4) Prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira „prekršajem“ se smatraju ona djela
kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan život građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost itd. Jedan od osnovnih elemenata ovog prekršaja jest pojam javnog mjesta kao svojstvo mjesta događaja. Određenje pojma javnog mjesta čini se ovisnim u većim ili manjim mogućnostima pristupa javnosti, a slijedom takvog pristupa javna mjesta se dijele na realna i fiktivna. Realna su ona koja su po svojoj funkciji namijenjena javnosti, a fiktivna ona koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali se pod određenim okolnostima radnje i posljedice prekršaja počinjenih na tim mjestima reflektiraju na javnost. Tako se kao fiktivno javno mjesto može pojaviti i dom ili neki drugi privatni prostor. Nadalje, općine i gradovi u Republici Hrvatskoj imaju ovlast donositi vlastite odluke koje sankcioniraju slična ponašanja, pa tako i viku, galamu, lupanje, glasno reproduciranje glazbe i drugo remećenje kućnog reda u stambenim zgradama. Takav propis, ukoliko je donijet, mora biti objavljen u službenom glasilu nadležne jedinice lokalne samouprave. (http://www.mup.hr/1166.aspx)

Prijedlog je: ako smatrate da buka ima obilježja narušavanja javnog reda i mira, zatražite intervenciju policije, ili, ako smatrate da je riječ o prekoračenju dozvoljene buke (prema Zakonu o zaštiti od buke), zatražite pomoć od nadležne Sanitarne inspekcije.